„Zašto plačeš, ludice?“
„Zato. Ništa nije na našoj strani“.
„Ali, čekaj, ko nije…šta nije…kako to misliš?“
„Lijepo. Bila kod astrologa, natalna kaže da si samo prolazna figura u mom životu. Kad god popijem kafu, u talogu se ocrta munja, gore pri vrhu šolje. To je nepogriješiv znak za raskid. A bila sam i kod one žene što gleda u tarot karte. Izvukla neko srce i obradovala se. Pomislih – to je to, evo ga dobar znak, makar jedan. A onda ona kaže da je to srce simbol kraja. Izašla sam odatle skrhana. Baš nam se ne da, nije nam suđeno“.
„Da objavimo rat astrologiji, šta kažeš?“
„Kako?“, oči joj se zacakliše, što od suza, što od ideje.
„Da radimo sve suprotno od onoga što kaže, ili da makar na to drugačije gledamo. Problemi na poslu u oktobru mjesecu? E pa nećemo da sjedimo i čekamo ih. Spriječićemo ih, a ako baš i ne možemo, onda ćemo ih riješiti. Svađa sa partnerom? Divno, eto prilike da se još više povežemo. Dečko će da ti ode iz života? E, ajde baš da ostane“.
„E, ne ide to tako“.
„Zašto?“
„Ne znam. Meni je natalna do sad sve pogodila“.
„Pa, možda je vrijeme da konačno pogriješi“.
„A šta ćemo sa ovom munjom i onim kartama?“
„Hm. Munja… Zar to nije simbol za moć? Jaki smo, sijamo, niko nam ništa ne može. A srce u kartama… Pa to je makar očigledno. Čeka te veliko ljubavno iznenađenje“.
„To si ti sad izmislio značenja“.
„Jesam“.
„To se smije?“
„A ko će da nam zabrani?“
Zatvorila je oči. Upijala je tišinu, tražeći u njoj hrabrost za ono sledeće što mora da izgovori.
„Išla sam i da istražim svoje prošle živote…“
Skupio je njene drhtave dlanove u svoje. Zagledao joj se u suzne oči.
„Hajde da prošlost tamo i ostavimo“.
***
Dok mu je govorila o stvarima u koje nije vjerovao, njega su drugačije, a opet iste, sumnje mučile. Zašto je baš nju izabrao? Da li ga je podsjećala na ono što je imao, ili na ono što mu je falilo? Hoće li se jednom probuditi i shvatiti da je grdno pogriješio? Hoće li biti spreman da je upozna onda kada se i poslednja iluzija rasprši, pa da je tako novu prihvati? Da li će mu se svidjeti ono što će ostati? Iz kojih je davnina došla da mu strahove probudi? I da li će umjeti da ih smiri?
Ona je znakove tražila u nebu, a on ih je tražio na zemlji. Ona u kartama, a on u sebi.
A onda je odlučio da sopstveni savjet posluša, pa da prošlost prošlosti ostavi.
Našao sam te među drugima, prepoznao sam te po sebi. Jesi li tek sijenka mog prošlog života ili trag onoga što mi u sadašnjem nedostaje? Ne znam i ne zanima me. Tu si i valjalo bi da ostaneš. Niko me bolje od samoće ne čuva.
***
Čovjek sretne čovjeka, pa ga prepozna. Tek što se pogledaju, a oni se već odavno znaju. Iz prošlih života, neko će reći. A ono, u stvari, iz ovog sadašnjeg. Nešto nam se poznato učini novim i nesvakidašnjim, pa zatreperimo. Poletimo, nošeni krilima prošlosti. A onda nam ih nešto skrati, pa na zemlju padnemo. Desi se to naglo i ostavi nekoliko ožiljaka. E, baš tu je prilika da obrazac promijeniš. Nema u transferu ništa loše. Važno je šta učiniš kad iz njega izađeš.
A ti, što u magijska mišljenja od odgovornosti bježiš… Ne pitaj se šta kažu karte, dlanovi, pasulji, natalne karte… Uvijek će da pričaju ono što možeš da čuješ.
Pitaj se zašto ti je važno da u njih vjeruješ. Jer, ko od nas još vjeruje kad ne želi da vjeruje?