„5 znakova niskog samopouzdanja“
„Glavne osobine stabilne ličnosti“
„4 znaka da imaš ADHD“
„Prepoznaj kada partner manipuliše tobom“
„Kako da postaneš autentičan“
„Kako da iscijeliš svoje unutrašnje dijete“
„Praktikuj zahvalnost“
„Ponovo uspostavi kontakt sa autentičnim sobom“
„Nauči da postaviš granice“
„Radi ovih 8 stvari da bi tvoja veza bila uspješna“
Lijevo – stilovi vezivanja. Desno – tolerancija na frustraciju. Dolje u uglu – napadi panike. Gornji red – narcisoidni muškarci i žene „empate“. Donji red – granice. I traume. Svuda traume.
***
Kad upadneš u vrtlog psihološkog, psihijatrijskog i psihoterapijskog sadržaja na Instagramu, teško ćeš izaći. I sve to i ne bi bio neki problem da se pod maskom edukovanja i pomaganja ne kreira sadržaj koji je češće štetan nego koristan. A najčešće besmislen.
Otvoriš aplikaciju, a ono kao da si ušao u prodavnicu mentalnih problema. Rafovi puni djagnoza. I ne zna se koja je od koje primamljivija.
Neke će savršeno da se uklope u tvoj unutrašnji prostor, da te učine zanimljivijim, živopisnijim, šarenijim, posebnijim. I da ti odgovornost sa ramena skinu. Možda si dobio treći otkaz ove godine jer si šefu rekao da se goni u tri lijepe, i on i njegovo radno vrijeme. Ali, šta ćeš, to nisi ti, to je tvoja neurodivergentnost. Možda ti se prijatelj naljutio jer si ga prekinuo kad je želio nešto važno i bolno sa tobom da podijeli. Ali, ne zna on, blago njemu, šta znači kad je čovjek hipersenzitivan, pa ga svačija muka duboko pogodi.
Druge će tako lijepo druge da ti objasne. Povrijedio te je jer je psihopata. Ne sluša te jer ima poremećaj pažnje. Komšinica je depresivna. A nije joj ni čudo, jer joj je muž narcis. Zadovoljićeš svoju izopačenu potrebu za prčkanjem po tuđim bolnim mjestima. Ponosićeš se svojim umijećem da im „poremećaje“ prepoznaš. Sve ćeš ih etiketirati, potpuno besplatno. I uživaćeš jer je onaj tamo gori nego ti. I jer nikom nije gore nego tebi.
Ali, ponudi tu nije kraj. Kad konačno saznaš šta ti je, vrijeme je da odigraš igru brige o sebi. Ne brini, na Instagramu ni priručnika ne manjka. Jer, kad se ponudi problem, red je da se ponudi i rješenje. Jeftini savjeti za još jeftinije dijagnoze.
Nauči da prepoznaš i preduprijediš napade panike. Izgradi samopoštovanje uz pomoć par jednostavnih trikova. Preduzmi korake da izađeš iz toksičnih odnosa i postaviš čvrste granice. Uradi ovo ili ono, i potpuno ćeš promijeniti svoj život.
A onda savjeti postaju skuplji. Kupi ovu knjigu da reprogramiraš svoj ADHD mozak. Izgradi zdrav stil vezivanja uz ovaj četvoromjesečni program. Razriješi traumu u 5 seansi. Plati ovo ili ono, pa ćeš da vidiš kako će da ti bude dobro.
Koliko god da košta, skupo je. Dok drugi kapitalizuju na tvom lažnom radu na sebi, ti ćeš nastaviti da se batrgaš u istom sranju. I da se pitaš zašto ti već jednom nije bolje. Najskuplje koštaju jeftine priče.
Naravno, kvalitetnog sadržaja još uvijek ima. Ali je, u moru bezumnih budalaština, jako teško doći do izražaja. A kako su svi svrstani u isti koš, čitaocu je još teže da odvoji kvalitet od nebuloza.
A kvalitetni autori ćute, obeshrabreni i sigurni da pričom ništa ne mogu da postignu. Najzad, bez zakonske potpore, nemaju na šta da se pozovu, pa su njihove kritike ništa drugo do vikanje u prazno. Priče kratkog odjeka.
Što je još i gore, većina onih na koje se kritike odnose se neće prepoznati. Klimaće glavom i govoriti: „Jeste, sve ste u pravu. Moramo tome da stanemo na kraj. Moramo njima da stanemo na kraj“. Razumljivo. Svi vjeruju da rade nešto istinski važno. Pa koji bi to čovjek sebe poistovjetio sa onima što pričaju besmislice? Valjda onaj što mu fali samopouzdanja? Bilo bi mu korisno da uplati neki kurs.
***
Rad na sebi postoji. Ali on ne podrazumijeva gutanje besmislenog sadržaja i kupovinu brzih, univerzalnih rješenja. Jer čovjek nije, i ne treba da bude, napravljen po šablonu. Njemu je mjesto u psihoterapijskoj sobi. I trajaće koliko bude trebalo da traje.
A ja se nešto razmišljam da napravim jedan četvoromjesečni kurs. Zvao bi se „Tehnike za pravilno reagovanje na Instagram sadržaj o mentalnom zdravlju: od prevrtanja očima do slanja tamo gdje sunce ne sija“.
Ništa, javljam se kad bude presale. Jer, jebi ga, mjesta su ograničena.