Photo by Shawn Lee on Unsplash Vjerovao je da neće biti od onih što se pred sami kraj osvrću na početak i razradu. Pa ipak, bio je. Izgleda da nam je od preispitivanja teško pobjeći čak i kad znamo da više ništa ne možemo da promijenimo. Ili, naročito tad. „Koliko je sati?“, upitao je. „Još […]
Photo by Hanna Morris on Unsplash Je li ti lako da ljubiš tuđe ožiljke i prekrivaš ih zlatnim suzama? Ili ti se usput koža para? *** Ti si dobar čovjek. Uvijek se daješ i više nego što treba i ljudi te vole. Svi bi željeli da si dio njihovog života, da makar po kap te […]
Photo by Vika Wendish on Unsplash „Šta sad praviš, dušo?“ „Ovo je zamak, tu ću da živim. Imaće ogromno dvorište puno životinja. I super će da se slažu, nikad neće da se svađaju. A ja ću da ih volim“. Teško je bilo odrediti da li je više plastelina imala u rukama ili po obrazima. „A […]
Kažu da se veliki umovi odavno ne rađaju i da čovjek više nema šta značajno da postigne. Sve je već neko nekad davno obavio. Čini mi se da smo malo izgubili kompas po pitanju značajnosti. Nego, možda su i u pravu. A možda… *** Sjedio je u kancelariji i prebirao po papirima koji su se […]
Rodio si se, pa si morao da odrasteš. Usput su ti svašta obećavali. A ti si im vjerovao… Vjerovao si u slobodu odraslog čovjeka i strpljivo si čekao da postaneš veliki, jer ćeš onda moći šta poželiš. A želio si mnogo toga. Da piješ kišu i travom crtaš po licu. Da sjediš na hladnom betonu […]
„Osjećam se kao prevarant.“, reče. Usne mu se iskriviše u blagi osmjeh. Kakav cinik, pomislio je. Ako je cinizam sumnja u motive drugih, onda ga je on usavršio i doveo do vrhunca. Sumnjao je u svoje. „Zašto?“, stiglo je pitanje sa druge strane stola. „Pa, zbog mnogo stvari. Za početak, mislim da moje misli nisu […]
A mučilo ga je, baš ga je mučilo! Bio je od onih koji na (ne)sreću imaju toliko mozga da ne uzimaju stvari zdravo za gotovo. Uvijek se nešto, dođavola, pitao. A šta se pitao, pitaš se? Kratko i jasno – sve! Znaš već, onaj standardni kliše. Ona vječita egzistencijalistička pitanja što se prikradu dok drma […]
Od straha da ne potonemo, pojurismo za srećom. Nastade i pozitivna psihologija, koja umnogome ima svoju svrhu, ali koja je, nažalost, naišla i na pogrešne pristalice. Zloupotreba ovog koncepta i njegovo tumačenje u korist onoga što se „prodaje“ i što svi žele da čuju je dovelo do velikog paradoksa. Što se više trudimo da „budemo […]